PLAČEŠ LI TO?

Prizori iz sasvim sretnog obiteljskog gnijezda u tranziciji

Prema kraju stvari postaju ozbiljnije, promišljenije, produhovljenije; ono što je u prvom dijelu romana bilo simpatično bilježenje načina života, u drugom izrasta u filozofiju života; poigravanje s egzistencijalnim ili dokoličarskim zgodama i nezgodama pripovjedačeve obitelji iz prvog dijela u drugom dijelu postaje suočavnaje s najdubljim istinama o ljubavi, životu i smrti. (…) Uviđamo da Plačeš li? Nije tek humoristični roman o bračnom životu, već je, ne pretjerujem, veliki hrvtaski obiteljski roman. (Davor Šišović, Glas Istre)

Niska odličnih, humorističnih priča iz obiteljskog života, koje se mogu čitati i kao mali roman, i u kojima muškarci plaču s razlogom. (Davor Mandić, Novi list)

,

Njegovi su najjači aduti neposrednost i jednostavnost autorskog govora, toplina i nježnost kojom je prožeta njegova tužno-smiješna proza, sposobnost da bez okolišanja identificira sve kontroverzije bračnoga života (…), te da, usprkos svemu, pogigne mali, nimalo monumentalan, ali od čvrste građe sazdan spomenik razumijevanju i ljubavi. (Večernji list)

“Plačeš li to”, osim što bez cenzure razotkriva sirnice koje znače život, kao što su sitni kućni popravci, uživanje u hrani, odnos s rodbinom i si., zapravo funkcionira i kao ljubavna priča u kojoj nema velike dramatike i preokreta, ali koja puca emocijama i posve je daleko od puke rutine i kompromisa, kako se to ponekad njezinim akterima može činiti. (Jagna Pogačnik, Juarnji list)