Me’med, crvena bandana i pahuljica

“Semezdin Memedinović opisuje propast svijeta s uznemirujućom jasnoćom i preciznošću… izražava onu istu pronicljivu strast prema istini koja se može pronaći kod mladog Hemingwaya; Hemingway našeg vremena.”

Paul Auster

“Iako je Me’med, crvena bandana i pahuljica autobografska, u smislu da je osoba o kojoj se govori u knjizi osoba koja ju je napisala, ništa u njoj nije memoarsko ili ispovijedno, a zasigurno nikada popustljivo ili samocentričano. Iskustvo se prelama u svijetu, baš kao što se i svijet prelama u iskustvu, dok pisanje nije opisno, već reflektirajuće i transformirajuće. Mehmedinović stvara znanje – o ljubavi, životu, smrti, porodici, egzilu, raseljavanju, prošlosti, sjećanju – koje inače nije dostupno, ali njegova potreba za tim je i lična (ako se ja ne sjećam, ko će?) i etička (ako se ja ne sjećam, neće niko).”

Aleksandar Hemon

“Ovo je roman o porodici, o mužu, ženi i sinu, roman o emigraciji, o nizu emigrantskih samoća, Americi onakvoj kakva ona jest i kakvom se doživljava kroz iskustvo nekoga tko se sedamdesetih i osamdesetih godina živeći u Sarajevu i u Jugoslaviji formirao kroz američku kulturu… Roman je o zaboravu. I o strahu od zaboravljanja… Semezdin Mehmedinović od izmišljanja u fikcionalnom tekstu odustao je u isto ono vrijeme kada je prezreo čiste forme, povezujući ih sa čistim identitetima. Ali njegovi prozni i pjesnički komadi – oni sasvim kratki, kao i ova tri duža, koja čine roman od dvjesto i tri stranice – predstavljaju majstorstvo imaginacije.”

Miljenko Jergović