“Kako se preinačuju granice, konfiguracije, izgledi jedne zemlje kada se ona reducira na obruč opsade? Kako se preoblikuje zavičaj suočen s graničnim situacijama, podjelama, kreiranjem razlika? Da li upravo sudbina izbjeglice garantuje nacionalno jedinstvo? Šta je imaginarni obruč za nacionalno jedinstvo? Iz kojeg izgubljenog raja dolazi? I zar nije izgubljeni raj kreirao prve izbjeglice? Šta je žensko tijelo silovano u ratu, ako ne ono što povezuje jedno muško tijelo sa drugim? Da li u kolektivnim grobnicama tijelo neprijatelja pronalazi konačno svoje identitet, lice? To su neka od pitanja koja Senadin Musabegović nosi u svom životnom iskustvu, zajedno sa svojim gradom, živeći surove mitove nacionalizma, podnoseći povrede, izučavajući ih halucinantno, što mu nude neočekivane odgovore, napisane krvlju što postaje misao satkana od suza razuma!”
Ginevra Bompiani
“Senadin Musabegoviž je autor iznimne erudicije, koji se suvereno kreće u različitim disciplinama, od kulturne historije, političke fillozofije, političke historije preko historije i teorije ‑filma pa do psihoanalize. Nova Musabegovićeva knjiga intrigantnog naslova Umiruće tijelo politike samo potvrđuje takvo mišljenje. Ključna riječ ove knjige, ujedno i centralni pojam oko koga Musabegović u ovim esejima gradi svoja promišljanja, jeste riječ tijelo. Za njega je tijelo fenomen koji se može sagledati sa različitih aspekata i koji stoga omogućava interpretaciju niza drugih fenomena. Bilo da je riječ o pojedinačnom ili kolektivnom tijelu (poglavlje Silovanje – konstitucija nacionalnog vojnika), bilo da je riječ o tijelu izbjeglice koje je neophodno da bi se odvila ‘biološka naturalizacija nacionalnog tijela’ ili pak o odnosu životinjskog i ljudskog, tijelo prerasta u konceptualnu metaforu koja prožima cijelu knjigu, pa se tako iznimno uspješno interpretira i tijelo nacije i umiruće tijelo politike.”
Marina Katnić-Bakaršić