“Oni koji pišu, u životu upoznaju najveći luksuz, ali vide i najcrnje rupe. Jer su besklasni, duhovito i tačno primjećuje Darija Žilić u Sarajevskim fragmentima. Njeno sarajevsko iskustvo nije imalo dodira s opisanim. Niz boravaka različitim povodom u Sarajevu prethodili su ovoj knjizi. Posljednji, rezidencijalni za pisce, negdje je na sredini, daleko od luksuza i ne odveć blizu rupe, po mjeri je besklasnih, onih koji bez predrasuda koracaju kroz život, uvijek spremni vidjeti dobro. Sarajevo Darije Žilić je i ljubazni mladić u lokalnom dućanu i tipični suvenir sa sarajevske Baščaršije i lična uspomena na aktivističku mladost i godine posvećene izgradnji mira i grad u kojem i za autoricu večernji ezan označava kraj dnevnih obaveza. Sarajevo Darije Žilić je i grad koji ponajviše postoji u sjecanjima onih koji su ga davno napustili i u doživljaju njegovih dobronamjernih gostiju.”
Kristina Ljevak