Ovo su imena

“Odbaciti staru dušu, tu izlizanu, istrošenu stvar, i umjesto nje dobiti novu. Ko to ne bi poželio?“, riječi su Pontusa Bega, načelnika policije Mihajlopola, zabačenog pograničnog grada u stepi. Kad dođe u dodir s grupom izbjeglica, ovom melanholičnom ciniku život se mijenja iz korijena.

U ovom romanu isprepliću se dvije priče: priča o usamljenom policajcu, i priča o izbjeglicama i njihovom beznadnom lutanju kroz neplodan i pust krajolik.

Tegobni put izbjeglica postepeno se prepliće s Pontusovom istragom o sopstvenom porijeklom. Susret sa starim rabinom, posljednjim Jevrejem u Mihajlopolu, dovodi ga do novih spoznaja o sopstvenoj prošlosti.

Ovo su imena pjesnička je parabola o sudbini naroda koji i u dvadeset prvom vijeku neizvjesno luta, priča koja, unatoč svojoj tami, čini se da još uvijek nudi nadu.